Radim kao mađioničar za djecu više od 35 godina. Izveo sam tisuće rođendana. I znate što? Niti jedan nije bio isti. Zato volim dječje rođendane. Jer svaki put kada nazove roditelj, počinje nova avantura.

Nikada ne dolazim na rođendan "naslijepo". Prije svakog nastupa razgovaram s roditeljima. Pitam ih:

• Što slavljenik voli? - Dinosaure? Princeze? Avione? Čarobnjake?
• Ima li neku posebnu želju? - Želi li biti pomoćnik? Ima li strah od nečega?
• Tko dolazi? - Jesu li to uglavnom djevojčice ili dječaci? Ima li mlađe braće i sestara?

Zato što dječji rođendani nisu masa. Svako dijete zaslužuje da mu se posvetim. I svaki roditelj zaslužuje da čujem što njegovo dijete voli.

Zato uvijek pitam za dob djece prije nego dođem. Ne radim isti show za petogodišnjake i desetogodišnjake. To bi bilo nepošteno prema djeci.

Neki roditelji me pitaju: "Trebam li mađioničara ili animatora za rođendan?" Odgovor nije jednostavan. Zato što – ovisi o djetetu.

Ako dijete voli gledati, čuditi se, pokušavati skužiti trik – mađioničar je pravi izbor. Ja radim show u kojem djeca sudjeluju, ali i dalje postoji začuđenje. "Kako je to napravio?!"

Ako dijete više voli trčati, crtati po licu i igrati se – kombiniram mađioničara s face paintingom ili balonima. Zato surađujem s vrhunskim animatorima.

Imao sam rođendan gdje je dječak od 5 godina sjedio kao ukopan i samo gledao trikove. Imao sam i rođendan gdje su djeca nakon 10 minuta htjela trčati – pa sam pozvao kolegu koji radi face painting za djecu i balone za modeliranje.

Nakon 35 godina, još uvijek me oduševi trenutak kada:

• Dijete povikne: "Kako si to napravio?!" – taj zvuk iskrenog čuđenja ne može se glumiti.
• Roditelj mi priđe i kaže: "Hvala, ovo mu je najbolji rođendan." – to je moja plaća.
• Slavljenik na kraju dođe i zagrli me. – bez riječi. Samo osjećaj.
• Vidim da su se djeca zaboravila na mobitele i igračke. – i samo uživaju u trenutku.

Zato radim ovaj posao. Ne zbog novca. Već zbog tog jednog trenutka čiste dječje čarolije koji se ne može kupiti. Samo doživjeti.